Društvo

Prošle godine ostao bez prstiju na derbiju, ove želi biciklom do Moskve

Kada je na večitom derbiju Zvezde i Partizana 16. aprila prošle godine ostao bez dva prsta usled eksplozije topovskog udara,  Nišlija Saša Mitić mislio je da je sve izgubljeno. Godinu dana kasnije, sprema se na put od Niša do Moskve i to biciklom. Ovaj dvadestdvogodišnji momak došao je u redakciju Niških Vesti u nadi da će pronaći sponzora koji bi pokrio troškove putovanja koje je njegov  životni san.

Bicikl i fudbal, to su strasti momka koga je odlazak u Beograd na večiti derbi skupo koštao. Mada nerado priča o incidentu u kome je ostao bez pristiju, kaže da je najbitnije da je preživeo.

Topovski udar i večiti derbi

Bez palca i polovine kažipsta ostao je kada je na samom početku derbija prema njegovom licu poletela petarda koja se, zbog jačine eksplozije, zove i topovski udar.

“U trenutku sam shvatio da ide pravo prema mom licu. Mahinalno sam podigao ruku da zaštitim lice i onda je eksplodirala”,  kaže mladi Nišlija koji je po zanimanju profesionalni vozač.

Od siline eksplozije stradali su prsti koji su bili naizloženiji. Imao je jednu operaciju i  kaže da mu je taj događaj  promenio život.

“Još prikupljam papirologiju kojom ću biti  proglašen osobom sa invaliditetom i za to je potreban i novac i vreme,” dodaje.

Foto: privatna arhiva

Navijač koji je bacio topovski udar u masu na beogradskom stadionu nikada nije pronađen, a Saša kaže da ni od koga nije primio nikakvu odštetu, ali život ide dalje.

Biciklom do Moskve

Bicikl vozi od svoje šeste godine. Do sada je, kaže, sa drugarima iz Prokuplja prokrstario celu Srbiju uzduž i poreko. Zaljubljenici u biciklizam su ujedno i zaljubljenici u prirodu, dodaje.

“U dobroj sam kondiciji, jer svaki dan vozim. Želeo sam da pred put u Moskvu, kao probno putovanje, sredinom maja odem  biciklom do Crne Gore, ali i za to su potrebna sredstva. Za taj put su se prijavila i dva moja druga, Vladan i Miloš iz sela Krušce, a u Moskvu bih,  najverovatnije,  išao sam”,  kazao je Saša koji je trenutno i bez zaposlenja.

Bicikl je najlepše voziti u prirodi

Sašin plan je da u Moskvu krene iz Niša, preko Mađarske, Poljske i Belorusije i to je put od oko 3000 kilometara.

“Mislim da je moguće taj put biciklom preći za 25 do 30 dana, naravno sa odmorima i u zavisnosti od vremenskih uslova”, dodaje.

Kaže i da mu je za put do Moskve potrebno sve, novi bicikl, zamena stare opreme, hrana, novac za prenoćište. Za sada ima samo želju, kondiciju i mladost.

Svestan sam da je za ovaj poduhvat potrebno mnogo novca, računao sam da bih sa 10.000 evra pokrio sve, uključujući i novi bicikl  i svu prateću opremu. Možda će moći i za manje, zaista ne znam”, izložio je računicu koja bi mu ostvarila životni san.

Ono što te ne ubije, ojača te

Intenzivno se bavi biciklizmom poslednje četiri godine. Najduža ruta koju je vozio do sada bila je od Niša do Sombora na severu, na jugu do Vranja. Obišao je biciklom i Ivanjicu i Bor. Kaže da nije bilo neprijatnosti na tim putovanjima, osim što pamti da mu je jednom pukla guma, a da nigde u blizini nije bilo vulkanizera pa je bicikl morao da gura nekih 15-tak kilometara. Kaže da ni to nije bilo tako strašno.

Na pitanje da li je dovoljno jak psihički i fizički za put od tri hiljade kilometara, Saša je odgovorio:

“Psihički sam već dovoljno jak, očeličila me prošla godina”.

Sašin životni san trenutno je na čekanju, a svi koji bi spozorstvom ili donacijom hteli da pomognu,  mogu se javiti redakciji Niških Vesti koja ima kontakt sa ovim hrabrim momkom.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com