Društvo

OŠ “RADOJE DOMANOVIĆ” KORAK ISPRED FRANCUZA: Škola bez mobilnih telefona

OŠ “Radoje Domanović” prva je škola u Nišu, a po svemu sudeći i u Srbiji, koja je uvela zonu bez mobilnih telefona u svojim prostorijama i dvorištu, unutar koje nije dozvoljeno korišćenje ovih uređaja ni deci ni nastavnicima, a prema rečima direktorke škole Dušice Tričković, ni posetiocima i gostima škole.

Ova odluka važi od prošle godine, a sada se samo nastavlja sa njenim sprovođenjem.

U školi kažu da su ponosni zbog ove novine koju su uveli, posebno sada kada se u javnosti sve više govori o tome kako je u Francuskoj donet zakon o zabrani upotrebe mobilnih telefona u školama. Kroz smeh dodaju kako je, eto, njihova škola otišla korak ispred i najrazvijenijih evropskuh zemalja.

Direktorka Dušica Tričković objasnila je da je cilj ove odluke bio smanjenje nasilja i poboljšanje komunikacije među decom i nastavnicima, a potom i među decom i roditeljima, pa i nastavnika i roditelja.

Dušica Tričković, direktor OŠ Radoje Domanović

“Učenici su zbog prevelike upotrebe mobilnih telefona zaboravili međusobno da razgovaraju, da se druže, da rešavaju probleme razgovorom. Mada sa drugom mogu da se sretnu u hodniku škole, oni radije pišu poruke, a sve vreme odmora gledaju u ekran svog telefona”, objašnjava Tričkovićeva i dodaje da se, ne retko,dešavalo da telefoni zazvone u toku časa jer decu zovu roditelji da ih pitaju da li su poneli užinu i slično.

Inicijativa da se OŠ “Radoje Domanović” proglasi zonom bez telefona, potekla je od roditelja. Prvi rezultati su vidljivi. Časovi se održavaju u tišini bez zvonjave, čuju se samo nastavnici i đaci, a u školskom dvorištu je zvonjavu zamenio žagor i smeh učenika.

“Predlog je potekao od jedne đačke majke, ja sam je zdušno prihvatila, Savet roditelja je sve podržao i tako je počelo”, dodaje Dušica Tričković. “Telefoni se ne koriste u prostorijama škole, ali i u dvorištu. Isto pravilo važi i za nastavnike, ali i za roditelje koji dolaze u školu, posetioce škola koji žele da razgovaraju sa psihologom ili pedagogom, pa i za mene. Kada napustimo školsko dvorište možemo da telefoniramo do mile volje”, objašnjava Tričkovićeva.

U početku se pojavila i gomila zanimljivih pitanja kao što je, šta ako detetu pozli.

“Rešenje je bilo jasno. Ako se nešto i dogodi dete se obraća nastavniku kako je to bilo i pre pojave mobilnih telefona, a nastavnik je taj koji će o svemu obavestiti roditelje. Tako se jača veza između učenika i nastavnika, ali i škole i roditelja”, objašnjava direktorka OŠ “Radoje Domanović”.

Ona dodaje da su pre uvođenja “zone bez telefona” pokušavali na više načina da odviknu decu od korišćenja telefona u svakom trenutku. Postavljene su posebne kutije gde su deca ostavljala telefone, pre početka nastave odlagali su ih na sto nastavnika, ali to nije davalo očekivane rezultate. Stalno se dešavalo da neki od telefona zazvoni i tako prekine nastavu.

“Sada se telefoni ne oduzimaju deci. Ostaju kod njih, ali se ne čuju, pa čak i nevide, jer ih, verovatno, drže u đačkim torbama”, dodaje Tričkovićeva. “Mada je u početku bilo malo otpora, učenici više ne pokazauju nikakv otpor jer su se navikli da, dok su u školi, budu bez mobilnih telefona”.

Ni primedba nekih koji smatraju da se učenicima na ovaj način uskraćuje dostupnost savremenoj tehnologiji ne stoji.

“Kada smart telefoni budu neophodni u nastavi učenici će ih koristiti, ali će to biti na časovima informatike, ili nekim drugim predmetima, a jedina svrha će im biti učenje”.

OŠ “Radoje Domanović” je jedna od tri škole koje su prošle godine dobile Svetosavsku nagradu, i jedina niška škola sa tim priznanjem. Poznata je i po tome što je prva u Srbiji uvela uniforme za nastavnike, koje su obavezne.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com