Magazin

Obrenović branio pušenje

Da se niko ne usudi na sokaku pušiti, ili s čibukom po sokaku hodati, ili pred kafanom Tominom, sproću crkve, pušiti, na bezčestije i nepočitanije crkve”, piše u zapovesti koju je knez Miloš potpisao 3. decembra 1824.

Sedam dana kasnije knezovi Narodne kancelarije u Beogradu izvestili su Miloša da je njegova zapovest pročitana svim esnafima. Bila je to prvi zabrana pušenja na javnim mestima na tlu Srbije.

Suočeni s masovnim nepoštovanjem Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, nije zgoreg podsetiti se šta su sve ljudi u prošlosti radili da spreče pušačku groznicu. U monografiji povodom izložbe “Put duvana u Srbiji”, održane u Etnografskom muzeju 2006. godine, autor Vesna Dušković podseća da je sultan Murat IV 1605. doneo zakon prema kom je lice koje puši duvan kažnjavano probadanjem nosa cigarlukom, a isti sultan je 1633. za pušače uveo i smrtnu kaznu. Po zakonu iz 1634. u Rusiji su pušači kažnjavani odsecanjem nosa, a pušenje je zabranjivano u Vatikanu i mnogim evropskim zemljama.

Gde se pali lula

Na našim prostorima prva zabrana pušenja na ulici uvedena je 1802. godine u Pančevu. Ali zabrane nisu urodile plodom. Upotreba duvana vremenom je postajala sve raširenija, a vlast se više trudila da pušače upozori na opasnost od požara. Vesna Dušković navodi da je u Kranjskoj 1789. izvesni M. Pahlin ovako ukazao na opasnost koju izaziva pušenje lule na selu:

“Kad pušiš, nemoj da ti lula viri kroz prozor i vodi računa gde je prazniš. Ne idi sa lulom u ustima u sušaru, štale, na tavan i drugde gde stoje predivo ili slama…”

I vlasti u Beogradu u prvoj polovini 19. veka, po nekim lično knez Miloš, zbog lako zapaljivih zgrada zabranjivale su pušenje na uskim gradskim ulicama. Tadašnji pušači palili su svoje lule tek po izlasku iz varoši. U zapisima iz 1840. stoji da je na jednom direku bila nacrtana lula koja je namernicima objašnjavala da tu mogu slobodno pušiti. Pretpostavlja se da otuda i potiče naziv opštine Palilula.

I ime opštine Palilula u Nišu potiče iz jedne duvanske anegdote. Navodno u tom delu grada živeo je neki aga koji je pušio lulu dugačku oko deset metara. Legenda kaže da su agine sluge svako jutro u određeno vreme palile lulu koja gorela čitavog dana.

Državni posao

Shvativši da je duvan unosan biznis, evropski vladari su ubrzo odustali od zabrana pušenja. Porez na duvan prva je uvela Španija, a trgovinu duvana engleski kralj Džejms I pretvorio je u kraljevski monopol. Francuska 1674. osniva državni monopol nad duvanom kao najsigurniju vrstu državnih prihoda, a francuski primer ubrzo sledi čitav svet. Naročito posle pronalaska cigaret-papira 1880, kada započinje proizvodnja cigareta koje su zbog relativno niske cene postale dostupne velikom broj korisnika.

U duvansku trku Srbija se uključila 1885. kada je Skupština u Nišu usvojila Zakon o monopolu duvana, po kome se kontrola nad proizvodnjom, preradom i prodajom duvana smatra državnim poslom. Monopolisana je i trgovina cigaret-papirom, a svi koji su nelegalno proizvodili duvan su kažnjavani, pretresane su im kuće, oduzimane seckalice za duvan.

A onda 1926. je započeta a 1930. godine završena izgradnja fabrike duvana u Nišu, najveće i najmodernije na Balkanu i jedne od najvećih u Evropi. Zahvaljujući pušačkoj tradiciji ovdašnjeg stanovništva, niška, ali i druge fabrike cigareta ovim prostorima, uvek je dobro poslovala. Pa i danas, kada su sve fabrike u privatnom vlasništvu, zbog značaja prihoda od akciza, industrija duvana je biznis od državnog značaja.

Opširnije na www.SrbijaVesti.rs

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com