KolumnaRegion

Carstvo vodopada – Topli Do

Topli Do je udaljeno 33km od Pirota i najbliže je selo vrhu Midžor 2.169 mnv, najvišem planinskom vrhu Stare planine. U Topli Do smo krenuli dobro pripremljeni brojnim informacijama. O selu se zna mnogo toga i zaista je jedno od po mnogo čemu drugačijih sela podno Stare planine.

Sam naziv sela govori dosta. Sakrilo se u dolini, ispod vrhova , na zdravom mestu okruženo šumovitim predelima i Toplodolskom rekom i mnogim potocima. Danas je Toplom Dolu skoro tri četvrtine kuća – napušteno, Selo kao da još živi u nekom od prethodnih vekova. Na putu je potpunog izumiranja. Kuće su, uglavnom izgrađene od zemlje i blata, a neko je davno čak osmislio i jedan seoski trg, baš onako planski – urbanistički.

Ne možete se oteti utisku, i pored prelepe prirode, i pored toga što se nijedno drugo selo ne bi dalo zamisliti na ovome mestu umesto Toplog dola, baš takvog kakvo je, da ovde caruju tri carstva.

Prva dva su dela ili nedela modernog vremena i industrijalizacije gradova – starost i siromaštvo. Nestajanje ljudi i gašenje kuća u kojima ima najviše po jedan čovek je trend koji će se veoma brzo zaustaviti. Od centralnog mesta za proizvodnju čuvenog Staropirotskog kačkavalja ostali su samo crveni zidovi od blata koji uglavnom služe da se prilepe umrlice.

Treće carstvo je stvorila priroda. Do sela smo videli mnogo toga prelepog što je priroda učinila. Šumovite predele i Toplodolsku reku sa pritokama koja je delovalo, ipak, mirnije. A Midžor sa visine pogledavao na sve nas dole, čekajući namernike. Kada krenu potoci , kada se topi sneg sa Midžora, ova reka zna da ponese kuće, mostove, puteve, da sruči ogromnu vodu u Temšticu, dalje u Nišavu, dalje… Upravo ta vodena silina je stvorila carstvo Toplodolskih vodopada, najvećih u Srbiji.

Ako nešto na Staroj planini ostavlja jak utisak na posetioca, to su svakako njene moćne reke, koje uglavnom teku kroz monumentalno izvajana korita od crvenog peščara.

I upravo te reke, koje huče i nose ogromne količine vode čak i u najsušnijim periodima tokom leta, formiraju brojne vodopade, ili kako to meštani zovu – skokove – kakvi po veličini i brojnosti ne postoje u drugim delovima Srbije.

Verovatno ste čuli za Piljske vodopade, za Čunguljski i Krmoljski. Do jedinstvenog Carstva vodopada najlakše je doći u rano proleće kada vegetacija nije krenula punom snagom, dok je kasnije tokom leta zbog bujne vegetacije izuzetno teško probiti se do ovog jedinstvenog bisera prirode.

Ovi vodopadi su najatraktivniji upravo tokom proleća dok se tope snegovi sa Midžora. Naša mala i skockana grupa planinara iz Niša koja je prošlog vikenda javnosti ponudila lepote Koprenskog vodopada, sada pojačana avanturistima iz Aleksinca i Lebana odlučila je da se pokloni najvećem kaskadnom vodopadu u Srbiji.

U slivu Kaluđerske reke podno najvišeg vrha Stare planine Midžora, na teritoriji od svega nekoliko kvadratnih kilometara, nalazi se pravo Carstvo vodopada koje je do skora bilo poznato samo gorštacima u selu Topli do, najudaljenijem staroplaninskom selu. Na tom prostoru nalazi se više od dvadeset vodopada, među kojima i najveći srpski vodopad Kaluđerski skok, ili Kaluđerski vodopada, na samo 7km od sela.

Krasi Kaluđersku, koja je pritoka Rakitske od koje dalje sa Javorskom nastaje Toplodolska reka. Visok je impozantnih 232 metara, što ga čini najvišim u zemlji, na 1600 metara nadmorske visine.

Krenuli smo. Od Toplog Dola ka vodopadu vodi široki zemljani put, crvenkaste boje, prosečen kroz okolna brda iste boje. Za obilazak ovog mesta potrebno je dosta ljubavi ka prirodi i planinarenju. A naša grupa to ima.

Do vodopada se jednim delom dolazi probijajući se i kroz veoma strme i rizične useke i najnepristupačnije predele Stare planine, kroz koje je moguće probiti se samo u doba kada još nema mnogo vegetacije. Upravo zato je najpogodnije vreme za posetu ovog hidrografskog objekta rano proleće. U tom delu godine se sneg sa najviših delova Stare planine još uvek topi i tada ceo ovaj predeo obiluje vodopadima. U toku leta, okruženje vodopada zarasta u gustu vegetaciju, što uz strme strane predstavlja prepreku čak i iskusnim planinarima. Zbog velike nepristupačnosti terena, vodopad je moguće posetiti samo sa punom planinarskom opremom.

Vodopad Kaluđerski skokovi spada u grupu kaskadnih vodopada. Sastoji se od niza manjih vodopada, koji su strmim kaskadama povezani u jednistvenu celinu, sa hipsometrijskom razlikom od 232 m. Ovaj prirodni hidrografskiobjekat počinje na visini od 1554 m nadmorske visine i preko dvadeset većih i manjih kaskada se spušta na kotu 1322 m nadmorske visine. Neke od kaskada su gotovo potpuno vertikalne (80°-90°), dok je veći broj njih pod nagibom od 55° do 60°. Horizontalno udaljenje od prve do poslednje tačke merenja iznosi 404 m. Nakon dogovorenog polusatnog uživanja koji se pretvorio u ceo sat, odlučili smo se za povratak istim putem do sela jer je našu posetu očekivao još jedan vodeni džin – Piljski vodopad.

Donji Piljski vodopad je udaljen oko 5km od sela i smešten na 1450 metara nadmorske visine, ispod istoimenog vrha i sastoji se od dve kaskade. Zauzima treće mesto po visini vodopada Srbije, sa svojih 65 metara. Od pogleda ga, dok mu se ne priđe, sakriva gusto rastinje, a huk vode Lisevačkog potoka izdaleka najavljuje njegovo prisustvo. Dolinom Lisevačkog potoka buja carstvo mahovine i bukve. Dok nam je ispred fotografskih objektiva pozirao sav u svojoj raskošnoj lepoti, smenjivale su se posete organizovanih i individualnih planinara iz čitave Srbije i okolnih zemalja.

Nama je sledio brzi povratak do sela gde nas je čekao prevoz ali i susret sa dragim drugarima koji su tog dana obilazili pristupačnije vodopade. Naša grupa je tog vikenda bila jedina koja je donela pozdrave Kaluđerskom džinu.

 

Odlučili smo da pre povratka za Niš obiđemo još nekoliko staroplaninskih lepota.

Manastir Temska, posvećen Svetom Đorđu, je manastir Eparhije niške Srpske pravoslavne crkve iz 14. veka, smešten na trasi puta kad se krene ka Toplom Dolu u ataru sela Temska, na dvadesetak kilmetara od Pirota. Poznat je po nadaleko čuvenim melemima. Manastir živi preko 80 godina, a u njemu se čuva duga tradicija spravljanja melema za razna oboljenja. Ova tradicija započela je nakon davne 1928. godine kada su svoj mir u manastiru Temska našle ruske monahinje, nakon Oktobarske revolucije. Sa sobom su donele i recepte za spravljenje raznoraznih melema. Od tada, pa do danas zadržala se isceliteljska tradicija monahinja manastira Temska.

Nedaleko od sela Temska, na potoku Bukovački Do, oko kilometar i po posle manastira Svetog Đorđa ka Toplom Dolu, krije se još jedan od staroplaninskih vodopada. Iako ne tako visok kao prethodni vodopadi ovaj vodopad ima prelepo izvajanu „potkovicu“ od šarenih stena u koju voda pada.

I za kraj, poseta malom vodopadu na bajkovitoj lokaciji Bigar, nedaleko od Temačkog manastira. Temački kraj, čuven po brojnim turističkim atrakcijama, ali i specijalitetima i vrhunskoj staroplaninskoj hrani, od skora ima novu atrakciju – malu vodenicu. Ova mala vodenica, sa pravim dolapom i klupicama sa stočićem napravljena je od starog ambara u kome su meštani čuvali žito, napravljen je pravi dolap koji daje posebnu čar. Takođe, postavljene su i klupice, a ideja je da se ovde napravi još sadržaja jer je interesovanje i meštana i prolaznika ogromno.

Ako smo ovim planinarskim izletom, tekstom i slikama uspeli da vam probudimo maštu, ljubav i volju da i vi posetite Carstvo vodopada, onda je naša misija uspela. Naša mala grupa zaljubljenika u prirodu uskoro će vam se javiti sa novog skrivenog mesta u Srbiji.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com