Kolumna

Niš menja duh i lik

“Kad sam u leto 1860. bio u poseti najbogatijem Niškom trgovcu Nikoli Čohadziću, žene, koje su u šarenoj cincarskoj nošnji služile kafu, redom su me s’ dubokim naklonom ljubile u ruku. Danas je to drugčije.

O oslobođenju žene od turskih običaja i izolovanosti svedoči ne samo njeno pojavljivanje u bogatoj i modernoj toaleti na ulici, već i njeno prisustvo na koncertima vojne kapele, pevačkih društava i horova, na balovima, u kafanama i baštama, kojima uskoro treba da se pridruže i redovne predstave; uz pomoć države, njegov rad treba da počne 1901. godine.

Čini mi se da je još značajniji bio političko-duhovni preporod.

Pod turskom vladavinom javni život u Nišu bio je ravan nuli. Sada je on neobično razvijen i organizovan u stranke sa sopstvenim listovima; za žaljenje je jedino što su jedni drugima suviše oštro suprostavljeni.

Niški poslanici igraju veoma značajnu ulogu u Skupštini, koja je ranije (do Majskog prevrata 1903. godine) naizmenično zasedala u Nišu i u Beogradu. Ovaj gostoljubivi grad mnoge organizacije biraju za održavanje raznih kongresa.

Tako je pored ostalih, 1888. u Nišu održan prvi kongres o vinogradarstvu, koji je otvorio kralj Milan, a 1889. je zasedao i Sinod posvećen pitanjima crkvene reforme; u njemu je učestvovalo 200 visokih sveštenih lica pod predsedništvom mitropolita Mihaila.

Što se tiče obrazovanja mlade generacije, Niš je pokazao izuzetno zdravu ambiciju da zasluži titulu “drugog glavnog grada Srbije”. Uz gimnaziju koja je otvorena već 1879. (sada sa 24 profesora, 447 učenika i troškovima od gotovo 95.000 dinara) došla je jedna učiteljska i jedna viša devojačka škola. O osnovnom obrazovanju brinu se (1895.) tri osnovne škole za dečake, sa 23 učitelja i 1678 učenika, jedna škola za devojčice, sa 12 učiteljica i 891 učenicom, zatim jedna jevrejska i jedna turska škola.

I u oblasti privrede Niš je postigao značajan napredak.

Osnovane su četiri, većinom na principu uzajamnosti štedne, kreditne i trgovačko – novčane ustanove, kod železničke stanice za održavanje voznog parka i pored obližnjeg državnog depoa soli jedan vojni mlin; zatim jedna rafinerija špiritusa sa veliki podrumom braće Tutunović, koji u poslednje vreme čine ozbiljne pokušaje da izvrsna niška vina plasiraju i na nemačko tržište.

Aleksinački pivar Apel je u podnožju, Gorice, pored same železničke pruge, dakle na vrlo povoljnom mestu, osnovao pivaru i uz nju otvorio veliku pivnicu, u kojoj se Nišlije sve više upoznaju sa kultom “ganbrinusa”.

Od mnogih ciglana u okolini Niša najveća je Simićeva sa kružnim pećima, koja godišnje može da proizvede do pet miliona cigala, pa je 1886. i isporučila skoro tri miliona.

Kod severog Medoševca podignut je “stranim kapitalom” moderan mlin sa turbinom i železnom vodojažom; opremu je isporučila firma Ganz&co. iz Budimpešte, a 1896. konačno je bila završena i velika klanica svinja, kojoj je država pružila znatne olakšice ….”.

Izvor: Niški Vesnik,
Felix Kanic, Book II

Priredio na stranici:
Novaković Milan

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com