DruštvoZdravlje

Medicinari sa Kosova pomoć potražili i u Nišavskom okrugu

Oko 600 radno angažovanih zdravstvenih radnika sa Kosova, među kojima sestre, lekari i tehničari, koji godinama žive i rade raspoređeni po centralnoj Srbiji još nemaju rešen radni status. Iako već godinama rade u Srbiji, i dalje su na platnom spisku zdravstvenih centara iz kojih su došli, zbog čega su, kako tvrde, svakodnevno izloženi strahu od gubitka posla.

Kako bi Ministarstvo zdravlja što pre ispunilo obećanje koje im je dato pre dve godine, da će se njihov status rešiti, u ponedeljak su se javili i Nišavskom okrugu sa zahtevom da on posreduje ka ministarstvu.

„Mi ćemo poslati zvanični zahtev Ministarstvu zdravlja da im kažemo da su nam se obratili za pomoć radno angažovani radnici a Kosova da podsete državu da postoje. U Nišu je to nekih 100 ljudi, a u celoj 599 i oni samo traže rešavanje statusa. Ono što Ministarstvo bude reklo kao zvanični stav ja ću im to preneti“, rekla je načelnica Nišavskog okruga Dragana Sotirovski.

Udružili su se radno angažovani godinama tražeći prihvatljivo rešenje za njihov problem. Poslali su, kažu, dopise na sve dostupne adrese medija, nadležnih službi, ministarstava, međutim, odgovora nema. Njihova nemoć ogleda se u jednom od pasusa zahteva koji su poslali Ministarstvu Zdravlja:

„U ustanovama gde smo angažovani za svaki problem dobijemo odgovor: ”Vi niste naši radnici”, pa se pitamo ”Čiji smo mi radnici?”“.

Tamo gde su angažovani, mnogi od njih rade i punih 18 godina, ali ne za 200 odsto od plate, kako se moglo čuti, već za 100 odsto kao i njihove kolege koje nisu sa Kosova, ali bez plaćenog noćnog rada, putnih troškova, i sa manje slobodnih dana.

Posebno su, kažu, ljuti na nedavne izjave ministra zdravlja da oni primaju plate, a da nisu na svojim radnim mestima, a da primaju plate i da neće da se odazovu pozivu da se vrate i rade na teritoriji Kim.

„Činjenica je da je nas 599 radno angažovanih od bombardovanja. To znači da mi radimo i za to primamo platu. Nama taj novac niko ne poklanja. Isto tako je činjenica da već dve godine mi dobijamo obećanja da ćemo biti „preuzeti“ tu gde radimo ali to se nije desilo“, kaže Ivana Kujundžić .

Pre dve godine radnici su pozvani da potpišu saglasnost da će se vratiti da rade na KiM ukoliko postoji potreba za tim, što su gotovo svi potpisali iz straha da će dobiti otkaze ako saglasnost ne potpišu.

Saglasni su radnici da bi se, po cenu da ne izgube posao, vratili na KiM, ali mnogi od njih više nemaju gde da se vrate.

„Meni je kuća zapaljena u Kosovu Polju. Tamo žive mahom Albanci. Ja sam samohrana majka dvoje dece, u Nišu sam podigla kredit i kupila stan. Ja ne smem da dozvolim da izgubim posao ni po cenu da moram da se vratim dole, ali se pitam kako da se vratim i gde? U koju školu bih upisala svoju decu, u albansku?“ pita se jedna od radnica koja je već 18 godina angažovana u niškom Kliničkom centru. Iz straha zbog otkaza, nije želea da se predstavi, baš kao ni ostali radnici.

„Plašimo se da kažemo bilošta. Ja sam posle bombardovanja punih osam godina radila na Kosovu, putovala sam svakog trećeg dana, kuću ostavljala malu decu. Putovali smo kombijem, nailazili na razne rizike, u nekoliko navrata bilo je pitanje života i smrti. Jednom nas je kombi sve istovario na sred puta ispred granice, pa smo morali kroz šumu da bežimo i da se krijemo, dok ne naiđe drugi kombi. Ti su strašne stvari, ne želim ni da ih se sećam, a kamoli opet proživljavam“, kaže radnica koja je angažovana u niškom Domu zdravlja.

U Kliničkom centru u Nišu trenutno je oko 70-tak radno angažovanih sa Kosova, dok ih je u tom gradu ukupno stotinak.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com