Društvo

Deponiju pretvorila u oazu lepote

Na Bulevaru Nemanjića u šumi zgrada postoji mesto koje deca rado obilaze, a odrasli ga nazivaju oazom lepote. Tu, u međublokovskom prostoru sugrađanka Ljubinka Grujić (76), je sama osmislila i napravila pravu oazu lepote u kojoj komšije mogu da predahnu od svakodnevnih obaveza, a deca da se igraju.

Na ideju da preuredi ovaj prostor Ljubinka je došla kada joj je dosadilo da čisti otpad koji se tu “taložio” zahvaljujući nesavesnim građanima, a sve je počelo u jednom trenutku da liči na pravu mini deponiju. Ova vredna žena je tada zasukala rukave, uzela ašov i lopaticu u ruke i počela da menja okolinu na koju gleda sa terase. Ubrzo je, malo po malo, mesto koje je bilo prepuno kesa i drugog otpada, dobilo bajkoviti izgled. Svoje mesto su tu pronašle pečurkice, ptice i sveće. Sada Ljubinku slede i ostale komšije shvatajući da će lepota koju oni stvore svojim rukama mnogima ulepšati trenutke odmora. Mini parkić na Bulevaru Nemanjića sada je mesto o kome se govori u gradu.

Ljubinka Grujić

“Kako mi je teresa okrenuta prema tom prostoru stalno sam morala da gledam smetlište sa teresa. Bilo je tu kesa i još svakakvog otpada. Jednog dana više nisam mogla to da podnesem, uzela sam riljač, sišla dole i počela da radim. Za jedan dan sam sve oriljala, a kako bi me podržao u poslu suprug mi je kupio jelkicu koju sam posadila na sredini parkića. Okolo sam dodala sezonsko cveće. Onda sam odlučila da sve ulepšam mouaicima koje sam radila od kamenčića, pa su se tu uskoro našli i puž, a onda i ptica. Jedino mi je žao što to nisam mogla nekako da betoniram”, priča Ljubinka Grujić.

Svakog dana je Ljubinka dodavala po neki detalj kako bi parkić koji je urađivala bio još lepši.

Foto: Aleksandar Grujić

“Tu su stalno dolazile neke ptičice pa sam poželela da i njima nešto poklonim. Jedan komšija mi je napravio kućicu za ptice, ja sam je oslikala i postavila u parkiću”, dodaje Ljubinka.

Svakog dana je parkić postajao, sa nekim novim detaljem i bogatiji i lepši. A sve što se u njoj našlo delo je Ljubinkih ruku.

“Kako je parkić postajao lepši tako su se rađala i nove i ideje, pa sam od flaša uradila neke vetrenjače i pečurkice. Plastičnu flašu presečem, napunim peskom i ukopam u zemlju, ali da malo viri. Na to zalepim malu crvenu plastičnu činiju i samo bojom dodam tačkice. Tako pravim pečurkice”, objašnjava Ljubinka.

Foto: Aleksandar Grujić

Sve što je uradila u parkiću Ljubinka je uradila sam i od svog materijala. Ponekad je sa novim idejama priteknu u pomoć i deca iz okolnih zgrada koja su gledala kako baka Ljubinka uređuje parkić. Sada se ta ista deca igraju u njemu.

“Ono što me posebno obradovalo je činjenica da, otkako sam sve to uradila, na tom prostoru više ne možete da nađete ni jednu kesu, ni jedanu nepotrebnu stvar. Valjda se ljudi sada stide da tu bacaju otpad kada vide da se neko potrudio da sve to uredi”, kaže Ljubinka koja je još nekoliko komšika u zgradi podstakla da krenu njenim putem. Uskoro su joj se pridružile i komšinice Maca i Slavica koje su počele da uređuju prostor ispred zgrade.

Baka Ljubinka, kako je deca iz kraja zovu, je svestrana. Osim što ima puno ideja za uređenje okoline u kojoj živi i provodi slobodno vreme, ona ne priznaje godine kada se radi o učenju i sticanju novih veština. Tako je posle odlaska u penziju počela da slika, a ručni rad je njen poseban hobi. Kaže da nema te stvari koja ona ne može iglama da uradi, a plete i štrika. I tu je pravi majstor.

“Slikanje me posebno privlači. Uglavnom slikam pejsaže i cveće. Najviše volim suncokrete koji me podsećaju na detinjstvo. Uradila sam do sada dvadesetak slika ali ih čuvam za sebe. Radim i ikone. Njih poklanjam prijateljima i rođacima za slave i oduševljeni su svim tim poklonima. Imam sertifikate i za slikanje i za izradu ikona. Da bi što bolje savladala slikanje uzumala sam i privatne časove kod Ivane Kovamčlik. Ona me puno toga naučila”, objašnjava Ljubinka.

Nije Ljubinki strana ni savremena tehnologija. Da radi na kompjuteru naučila je od unuke. U početku se malo nećkala, ali je unuka bila uporna pa je baka Ljubinka uskoro savladala i računar.

“Sada mi to puno znači jer na internetu mogu da pronađem puno lepih ideja i da to uradim. Tamo vam je sve objašnjeno. Nije teško i drago mi je da sam i to savladala”, skromno dodaje Ljubinka.

Foto: Aleksandar Grujić

“Ne mogu da kažem da sve znam jer uvek može i bolje. Učim i dalje. Preko interneta sam puno toga naučila da uradim, tako da svima prepotučujem da se ne odriču učenja, da sve novo što prihvatimo nas obogaćuje i postajemo tako zadovoljniji i sobom i životom”, zaključuje Ljubinka Grujić i dodaje da je ona osoba koja se zadovoljava malim stvarima i raduje se svemu što uradi sama.

Ali tu nije kraj. Da ne bi naružavao ambijent, Ljubinka je okrečila i grafitima naružen trafo, tako da je sada to jedan prelepi kutak između betonskih blokova i zgrada na Bulevaru Nemanjića.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com