Stari Niš

Od šalvara i fustana do „ala franga” mode

Skoro svi putnici i prolaznici, koji su ostavili zapise i pomene o oslobođenom Nišu prvih godina posle odlaska Turaka sve do početka XX veka, zapažaju staru nišku nošnju kao jedno od obeležja i karakteristika ove varoši.

Stara niška varoška nošnja je, kao i u svim varošima oslobođenih predela, bila ujednačena, i po tipu i odlikama, ista kao i varoška nošnja u ostalim balkanskim gradovima u to vreme, sa tursko-orijentalnim krojevima i terminologijom i sa dosta očuvanih elemenata starobalkanskih uticaja.

Dok je stara niška varoška nošnja počela prvih godina po oslobođenju brzo nestajati, uglavnom pod uticajem „ala franga”, zapadnoevropskog odela brojnih došlјaka iz prestonice i inostranstva, dotle se ženska stara varoška nošnja odežala u Nišu sve do prvog svetskog rata.

Samo se još kod starih niških hadžija, čorbadžija i esnaflija prve dve decenije po oslobođenju još moglo zapaziti starinsko odelo (kao: starinske poturi, široke, ubrane čohane čakšire, čovali fermeni, srma džamadani, tanke muške bele platnene košulјe, iznad pojasa, preko struka „do pod pazuke”, omotan svileni traboloz pojas, preko koga je visio zlatni sahat sindžir, dok su na nogama nosili bele vunene pletene čarape do kolena, sa pusćilima (kićankama uvezane) i turecke putine (kovane kondure).

Povrh svega, na njima je obično dolama ili džube, krznom optočeno, a na glavi tunus fes (kod mlađih), ili šubare od kože i krzna, pri vrhu zašilјene i obično naherene, nakrivlјene malo na jednu stranu. Momci i mlađi muškarci nosili su uske čohane čakšire svetle (golubije ili maslinaste) boje, kitnjastije izvezene i raznih boja „džemadane ealte srmene”, fes sa dugim pusćulima (kićankama) do ramena, a na nogama „Jare putiš. roganlije cipele“.

nosnja 1 Copynosnja 2 Copy

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ženska starinska niška varoška nošnja je bila naročito kitnjasta i ukrašena sa dosta veza srmom i zlatnom žicom. Kao i u muškoj, tako i u ženskoj staroj niškoj varoškoj nošnji ovaj način ukrašavanja odela, slično nošnji ostalih balkanskih varošana, predstavlјa jedan od ostataka vizantijskih kulturnih uticaja. Isto tako na njih ukazuje posebno ženski nakit od metala, kujundžijske izrađevine (pojasevi, belenzuke, grivne, đerdani od kovanog zlatnog novca, zlatne igle sa dragim kamenjem, tepelici, minđuše, srmene bućme i pulije na muškim i ženskim jelecima i džemadanima).

ibrw Copy1xzp Copy

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Neposredno po oslobođenju Niša, uporedo sa novom varoškom modom, koja je prodirala iz prestonice i unutrašnjosti Srbije, mogle su se još dugo godina sresti starije žene u starinskoj varoškoj nošnji (kao što su: „tanka lanena košulјa domaće izrade, ukrašena, „potkićena” vezom na grudima i oko rukava; preko nje crveni jelek, devojački i raznobojni jeleci starijih žena, šalvare raznih boja i tkanina, a u svečanim prilikama povrh svega atlasna bundica, čiček anterija devojačka, i libade, srmom izvezeno, kod nevesta i udatih mlađih žena; zatim, fustan, kratkog struka, raskopčan na grudima. Povrh svega, imućnije žene, hadžike, oblačil e su kaftan ili ćurče, opšiveno krznom. Preko fustana žene su opasivale oko struka labavo vezan kušak, svileni pojas.

nosnja 4Две прелепе младе нишлијке уметнички снимио и ретуширао фото ИЛИЋ 1936 Copy

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Žene i devojke su na nogama nosile kratke bele pletene vunene čarape, sa prstima i petom u boji, preko čijih su „gornjišta” padale ivice gizija-šalvara; preko ovih obuvale su srmalipapuče, vezene kožne papuče van kuće i o prazničnim danima, a drvene nanule radnim danom u kući i na ulici. Do kraja prve polovine XIX veka, kako se navodi u literaturi, i hrišćanke su, isto kao i turske žene i devojke, morale da skrivaju lice kada su išle van kuće, a tek pred kraj turske vladavine, početkom druge polovine prošloga veka, hrišćanke su počele „da idu ačak“, otkrivene. Kao i turske žene, i hrišćanke su od kozmetičkih veština znale za „belilo”, kojim su mazale lice u svečane dane, i za kanu, kojom su „izvlačile veđe”, uz prazničnu nošnju. Lice su negovale kirid sapunom, „mirisom đulijakom iz Kazanlika“, a „mirišlјivim zejtinom” za kosu dopunjavale su praznično oblačenje i kićenje.

Razvijena niška trgovina u tursko vreme obezbeđivala je uvoz orijentalnih tkanina za izradu odela, koje su delom izrađivale niške zanatlije. Uvoženi su: svila, dolama, kavaz, fustani, skrlet, šuba (za postave), askanat, naizaur, damaškin, svilene tkanice, kalpaci, čelenke, čizme, čakšire, fino grčko sukno, čoha, pamuk, svila, kožne postave (od samurovine), skupoceno oružje ukrasne izrade, takumi (konjske opreme), pređa i svila za vez i ukrase, razni metalni ukrasi (od srebra, zlata i bakra).

Bili su naročito razvijeni trgovina i zanati vezani za izradu starinske varoške niške nošnje (terzijski, abadžijski, pamuklijaški, bućmedžijski, dugmedžijski, opančarski, ćurčnjski. konduradžijski i dr.).
Otuda su, sa naglim gublјenjem starinske varoške nošnje u Nišu odmah po oslobođenju, počeli naglo da propadaju i da se gube i ovi zanati. Kada je počelo „ono starinsko šubaranosenje” da polako nestaje, i kada iskočiše šeširi-i moda „ala franga“, propadale su mnoge dotle poznate radnje niških ćurčija, terzija, opančara.

ala franga

Nošnja starih Nišija, isto kao i veličina, izgled i opremlјenost „gospodskih kuća”, bila je jedno od obeležja socijalno-ekonomskog i etničkog porekla starih niških varošana. Kao i u pogledu kuće i domaćeg enterijera u njoj, i nošnja starih Nišlija — hrišćana odražavala je tursko-orijentalni tip, sa dosta zaostataka starobalkanskih uticaja u načinu nošenja, kroju i nazivima odela i tkanina za izradu odeće.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com