Stari Niš

140 godina slobode

Oslobođenje Niša od Turaka se zbilo pre 140 godina, odnosno 11. januara 1878. (29. decembra 1877. po starom kalendaru), kada se posle nešto manje od pet vekova na bedemima Niške tvrđave zavijorila srpska trobojka.

Evo malo istorije:

Meseca decembra 1877. izađe proklamacija ondašnjeg knjaza a docnije kralja Milana, kojom se Turcima objavljuje rat za izbavljenje srpskoga naroda od turskog ropstva.
I već 3. decembra 1877. god. srpska vojska bejaše prošla granice Kneževine. S njom su komandovali: đeneral Jovan Belimarković, pukovnici: M. Lešjanin, K. Bučević, Lj. Ivanović, P. Topalović, A. Orešković, major B. Vasiljević i poručnik Aračić.

Niš je branilo preko 5000 turske vojske sa oko 160 topova. Vojskom je zapovedao Halil Paša. Već prvih dana decembra bila su prva puškaranja oko Donjeg Matejevca prema Nišu.
8. decembra vrhovni komandant vojske knez Milan u grmljavini ubojnih grla i bombi dojaši na Čamurliju, koja već 5. decembra bejaše pala u srpske ruke, da sokoli vojnike, da se hrabro i junački drže.

800px-Srbi prodiru na Mramor
Srpske trupe prodiru na Mramor, ilustracija iz velikog islustrovanog kalendara „Orao“ (1877).

Milojko Lešjanin (Lešje, 15. februar 1830 — Beograd, 15. februar 1896) je bio srpski general, učesnik srpsko-turskih ratova i srpsko-bugarskog rata, načelnik Glavnog generalnog štaba i nosilac desetine domaćih i stranih odličja..

Prema opisu M. Đ. Milićevića, Lešjanin je bio čovek visoka stasa, pravilnog rasta, crnomanjast, lep i simpatičan čovek. Nosio se uvek lepo, i odličje je stavljao na sebe vrlo rado. U ophođenju je bio prijatan, u dužnosti tačan, a u vlasti pravedan i čovečan. Sve u svemu, kako isti ocenjuje, Lešjanin je bio dobar Srbin, plemenit čovek i vojnik na svom mestu.

Kada je knez Milan 11. decembra po drugi put došao na Čamurliju, on je jasno vidio, da Nišu nema kud kamo, nego da mora pasti; pak da se ne bi uzalud ljudska krv prolivala, on zapovedi pukovniku Lešjaninu, da pozove komandanta vojske Halil Pašu i gradskog mutesarifa Rašid-Pašu na predaju. Turci ne htedoše učiniti ono, čemu će se do koji dan morati pokoriti.

Knez Milan je dobro znao, da su vrata Nišu – Gorica, tim pre što Gorica nije bila utvrđena, jer se Turci nisu nadali, da će Srbi s te strane udariti.

Međutim u ruke hrabre srpske vojske padao je jedan položaj za drugim. Markovo Kale, najviše mesto na Gorici, bejaše već 26. decembra u srpskim rukama, pak od tog mesta do ćurlinskih visova gruvala su 32 topa na Turke.

Милојко Лешјанин
General pukovnik Milojko Lešjanin

Pošto je padom Gorice svaki dalji otpor bio uzaludan, a i nemoguć, komandanti grada i varoši Niša Halil-Paša i Rašid-Paša zatražiše predaju Odmah zatim potpisata je konvencija o predaji, koja je glasila:

„Između punomoćnika Nj. S. Kneza srpskog Milana M. Obrenovića IV. komandanta moravskog korpusa, general-štabnog pukovnika Milojka Lešjanina s jedne i komandanta grada i varoši Niša Halil- i Rašid-paše, zaključena je ova konvencija o predaji grada i varoši Niša

1. Halil i Rašid Paša predaju srpskom vladaru grad i varoš Niš sa svima topovima, municijom, zgradama i ostalim raznovrsnim državnim materijalom u onakome stanju u kakvom se zatekao, kad se ovaj ugovor potpiše.

2. Svi vojnici imaju položiti oružje, no neće se smatrati kao ratni zarobljenici, nego će se sprovesti preko reona, koji je srpskom vojskom zauzet, i pustiti u slobodu.

3. Radi mira i bezbednosti varoši mesni žitelji kako muslimani, tako i hrišćani položiće oružje, koje će im se, ako je njihova svojina, docnije, kad se normalno stanje u varoši povrati, vratiti.

4. Vladalac srpski ujemčava:
a) svakome nepovredivost imanja, časti i života;
b) onim građanima, koji bi se hteli iseliti ovo će se dozvoliti i olakšica za to učiniti.

Kao znak poštovanja hrabrosti vojske Nj, S. vladalac srpski ostavlja oficirima i drugim licima građanskog reda koji i u obično vreme oružje nose, njihovo oružje, i ovo im se neće oduzimati.

Čim se ova konvencija potpiše odmah će se pristupiti predaji i to ovako:
Prvo će se vojska otomanska povući iz sviju utvrđenja sa Gorice i Vinika i ova će mesta srpska vojska posesti.

Zatim će otomanska vojska, bataljon po bataljon, ostavljati oružje, i pod komandom svojih oficira postrojiti se na mesto koje se označi.

Konvencija ova, koja je po prethodnom međusobnom sporazumljenju obeju strana načinjena, ima se potpisati n njenom izvršenju pristupiti najdalje do svanuća dana 28. dekembra 1877. god.

U oslobođenom Nišu, primopredaje grada, srpsku zastavu na Stambol kapiji niške trvđave postavio je Nišlija Todor P. Stanković, član tajnog komiteta za oslobođenje. U borbi za Niš poginulo je 120 srpskih vojnika, a 791 je ranjeno.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com